Put pod točkove....
Zapalo me da na Taru idem svojim autom na nekakav seminar... Obradovao se a malo i strepeo, navikla je samo na ova mala beogradska brda, šta ćemo kad dođe veeeelika uzbrdica? No, sreća prati hrabre, pa da krenemo!
Do Lajkovca dođoh laganeze, tamo sam se otežao punim rezervoarom na OMV i juriš. U Gornjem Milanovcu pauza zbog posla dva sata, kad se završilo nisam imao nikakvih obaveza sem da stignem na vreme na Taru. U startu sam iz GM kasnio bar sat vremena. Kiša propada.. Pa pljusak... Pa sipi... Grrrrr....
Srećom, IMAM MUZIKU u autu

pa sam vrteo radio stanice i tako se zanimao. Maksimalno koncentrisan na vožnju nisam ni primetio da sam došao do Užica... Kazaljka se nije spustila na MAX još (od Lajkovca....) Setih se Robertove priče u kojoj Panda ne troši gorivo... NI MOJA!!

U Užicu neka dva lika stopiraju, pokisli ko mišovi... Ajte ljudi upadajte! Dokle? Do Čajetine... Super, ja tamo skrećem ka Tari... Nije super, ti skrećeš 3 km ranije! Ma super, da idete do Kokinog broda morao bih vas ostaviti, ovako vas vozim do Čajetine...

Na Taru pred Omoriku stigao malo srećom, malo uz pomoć MTS navigacije: 'a gde sad da skrenem??? Nema desno, ima samo pravo i levo!!?! Onda pravo??? ok....' (to beše pomoć prijatelja) Kiša je i dalje padala....
Sutradan, ceo dan u 'otelu do pauze za ručak... Mala šetnja da udahnem vazduha...
Posle još malo bla bla...
Još sutradan, Sunce granu i obasja vr'ove. Lagano se spakovah, oću li levo ili desno? 'Pošto ljudi med? 300 RSD? daj kilo ako daš i savet: da li da idem levo ili desno?'
'Zavisi gde ideš.... '
'U Beograd, ali mogu i s leva i s desna. Ako krenem levo idem preko Mokre gore (da ste im videli face.... nije usput!!) a desno idem preko Valjeva. '
' Onda idi levo, lep je dan...

' (pametni gorštaci, skontali skitaru i probisveta)
I tako... Odem na Mokru goru. Lep put ko upisan, 120 mož se prži....
osle kafice i lakog razgledanja: Idem sa Mokre gore. Lep put ko upisan, 120 mož se prži....

Opet Tara... Ništa se nije promenilo za dva sata mog odsustva....
Al zato posle jeste: Nikad ne prođoh putom B Bašča - D Brdo - Valjevo... Robi ga je opisivao svojevemeno, njemu se i javih da pitam dal da donesem flašu vode s Drine.... Oduzima dah, ugrožava saobraćaj - vitka ko zmiče, uvija se i zavodi, zelenooka... Drina!!
(Splavarenje je obaveza svakog ko prirodi je sklon....)
I onda.... možda neko zna hit: put krivuda, ja okrećem volan? Ja sam ga savladao...
Piči Panda uz i niz stranu, samo kamnčiči pršte. Dobar put do vrha, od vrha pa do manastira Pustinja katastrofa: rupe i zakrpe...
Posle namastira - pista! (i mene Bog da pogleda...)
Samo pičiiii...
Ukratko, cca 470 km tamo i 'vamo...
Potrošnja cca 5.2 l/100 km...
Priroda: NEPROCENJIVA!!!