Post premešten 
Ne zam da li sam "ubo" pravo mjesto da pišem o ovome ali.. mislim da nije ni bitno. Bitno je sljedeće:
Juče sam sa pandolinom išao na prvo ozbiljno putovanje. Iako sam je kupio za vozanje samo po lokalu, supruga je morala da ide na put sa pasatom, a meni je ostavila pandolinu. Krenem ja za Banjaluku, cirka 300 km u jednom pravcu, a morao sam se vratiti nazad istog dana. Dakle 600 km za dan. Malko sam se brinuo ali

nije bilo potrebe.
Ide žabar kao munja. Prosto nevjerovatno. Izađem na autoput, pređem na krajnju-lijevu traku i načepim ga. Na 140 km/h nisam imao više ahm... muških atributa da ga čepim a i imao sam utisak da bi mi jači nalet vjetra mogao podići prednji kraj. Znači on je mogao i brže samo ja nisam smio. Jedino kod usporavanja osjećao sam neko treskanje prednjeg karaja, kao da je put talasast (a nije). Neprijatni zvukovi vjetra su logični s obzirom na oblik vozilice.
A onda je slijedila dionica uz planinu Vlašić. Kilometri i kilometri oštre uzbrdice. Veoma ozbiljan uspon, sa vozilima ispred, koja je moguće preticati samo na određenim dionicama. Pošto imam "tešku" nogu na gasu sve vrijeme pažljivo sam pratio temperaturu, da ga ne pregrijem. Ventilator mu se uključuje negdje na 90 stepeni. Kad se uključi kazaljka se zakuje na 90 i ne mrda više naprijed. To me je prijatno iznenadilo.
I najprijatnine iznenađenje (za moj džep): 600 km sam prešao sa cca 35 KM (konvertibilnih maraka) goriva, što je waaaaaaaaauuuuuuuu!!!
Da ne duljim sa pisanjem: sretno sam krenuo, ugodno putovao i zadovoljan se vratio kući

Malko su mi se "krutila" koljena i leđa ali tu nije kriv moćni žabarčić nego moji gabariti (190 cm visok 135 kg težak).
Šta da Vam još kažem, JEDNOM PANDA-UVIJEK PANDA

Ubijedio sam još troje ljudi da kupe ovaj auto
