Demistifikacija automobila

[pandit]

Intenzivno prateći forum zadnjih par mjeseci sve me je više kopkalo da nešto razjasnimo, iako iskreno rećeno, to činim nerado. Međutim čitajući razne postove, opazih koliko ljudi doživljava auto maltene kao oltar, krajnje dostignuće, nešto vječno i nadasve vrijedno....

Prvo, auto je stroj. Zanimljiva kombinacija raznih sklopova i djelova koja ima strogu namjenu - prijevoz ljudi i materijala i ništa više. Pogledajmo žene; generalno gledano bolesne su u kući na 3 stvari: kuhinja, dnevna soba i kupaonica. To mora da se blista, da bude opremljeno svim i svačim i da izgleda čim sličnije onim fotografijama iz kataloga:)
Mi muškarci više volimo premičnine, raznorazne tehnikalije, konkretno automobile. Tu smo u stanju do bola gledati kataloge, diviti se raznim automobilima, konjskim snagama, dodatnoj opremi i hvaliti se time u nedogled. Kao vidi što ima, kako to ide, ja vozim tako i tako, svi ostali u prometu su budale i slično 
Kad smo kod toga, jeste li čuli kad koga da se hvali kao ima dobru veš mašinu, frižider ili toaster? Ja još nisam:)
A kakva je razlika između veš mašine i automobila? U osnovi nikakva, obadvije stvari su strojevi i to strojevi koji će nam služiti toliko koliko su predviđeni da traju, koliko se brinemo o tome da besprijekorno funkcioniraju i kako ih održavamo. Sve preko toga je ili puka sreća ili rezultat brige i održavanja.
Normalno, nekima je i auto predmet prčenja pred drugima, ali to su uglavnom duhovni invalidi, pa im taj auto i služi kao invalidsko pomagalo duha. Invalidska kolica za vlastiti ego. 

Kad imaš recimo konja, nije dovoljno ga samo hraniti i davati mu vodu, treba ga i timariti i paziti, čistiti staju i voditi veterinaru i kako god okreneš, živjet će samo toliko dugo koliko konji žive, zbog dobre brige  i koju godinu više.
Tako je i sa automobilima, oni imaju svoj vijek trajanja, neki duži, neki kraći, iako se to zbog nekih segmenata tržišta mijenja. Recimo, poznate svjetske firme ugrađuju djelove ili sklopove koji bi praktički trajali vječno, ali onda bi se raspala servisna služba mehaničara, pa se namjerno ugrađuju djelovi koji će se ciljano pokvariri nakon dvije godine ili nakon određenog broja kilometara. Mehaničari imaju posao, proizvođaći djelova isto, automobili se i dalje prodaju:) Svi sretni i zadovoljni. Osim nas, kupaca 
Moj dragi pokojni otac je prvi svoj auto kupio tek 1958. godine. Kasnije je imao razne automobile, pa sam ga jednom pitao: kako to Ivica, da si ne kupiš neki super auto, love i mogućnosti imaš. I moj se je Ivica nasmijao i rekao svom prvorođenom: e moj Brankić, auto je nužno zlo, mašina ko mašina. Meni nije svejedno koliko mi novaca nepovratno hrđa pred kućom i koliko me košta održavanje toga. Auto se kupuje kakav ti treba. Kad ću se htjeti čime ponositi, ponosit ću se dobrom ženom i sinovima i time da me ljudi znaju kao poštena čovjeka. Em ti Iruda, kako postajem sve stariji, sve više cijenim riječi mog starog.

Zašto sam vam ovo napričao? Jednostavno da shvatimo neke stvari:
1. Auto je stroj.
2. Stroj ima svoj vijek trajanja.
3. Da bi stroj radio, treba se strogo držati bar osnovnih pravila koje se zovu: Uputstvo za održavanje.
4. Nov auto je nov auto, rabljen je ogledalo prijašnjeg gazde.
5. Ne treba očekivati čuda, moguće ih je pa napraviti, ovisno je to samo od nas samih.
6. Kupnjom automobila smo si na grbaču natovarili i brdo troškova i odgovornost do drugih.
7. Ako ništa ne pružaš, niti dobit nećeš ništa (odnosi se na održavanje i uporabu).
8. Ako misliš sam održavati, naoružaj se osnovnim znanjima i vještinama. Sve je negdje zapisano, samo treba potražiti i naučiti se.
9. i najvažnije: automobilska industrija ima interes da što prije kupite drugi auto, hehehe

Sve ostalo izvan tog konteksta je u našim glavama. Nije to loše, dok je u nekim normalnim okvirima. Tako je i moja Kanta došla k meni krepana, doživjela je 20. godinu, nadam se da će još bar desetak, a doživjet će ih samo zato, jer se u osnovi držim pravila koja sam tu naveo To da ju volim, mazim i pazim, je isto u normalnim okvirima. Ali na kraju krajeva je to samo stroj.

Dodajmo tome jedan epigram koji sam napisao još davne 1968. godine (bio sam autor puno priloga za nekad poznatu radio emisiju "Veselo veče", čitaj: mlad i naivan) jer sam već onda opazio da ima vozača i "vozača":

Njegov auto ima 100 konjskih snaga.
Zaista, mašina na visini!
Samo; devetdeset i devet u motoru
i jednu - u kabini.

[pandit]

Dodao bih ovome još jednu zgodu koju ću pamtiti do kraja života. Moj život je i inače prepun stvari o kojima nisam ni sanjao da će mi se ikad dogoditi, pa da i odmah crknem, neka, živio sam lijepo i zanimljivo
Tamo negdje 1972. sam se cijeli dan motao po Udinama u Italiji. Između ostaloga svratih u trgovinu delikatesama jer sam velik ljubitelj dobrih sireva. Upitah trgovca za trapist. Između stotinjak sireva odreže po parćence od dva od njih i pita me koji mi odgovara. Odlučih se za prvi. Kupih kilogram da odnesem kući. Pohvalih im kvalitetu i zrelost sira, ukus i miris i rakoh kako u jugi imamo samo 2 vrste trapista i to nije baš neki.
- Mi imamo 20 vrsta, reće Italijan. Koliko kod vas koštaju ti trapisti?
- Jedan 4. drugi 4.500, velim (razgovaramo u lirama).
- Mi imamo trapista od 2.000 do 24.000 kilogram, ovaj kojeg ste uzeli košta 12.
- Pa zašto takva razlika, nije li to prevara, pitam onako neupućen u znanost sirologije, podvrsta trapistika.
- Ne gospodine, to je zato da bi svatko mogao jesti trapist...
Ovo što mi je rekao me je totalno zbunilo, jer sam shvatio da u trulom kapitalizmu više brinu o socijali nego mi u raju proletera i seljaka.

U međuvremenu naučio jedan trik: uzmeš jeftin trapist, narežeš ga na kocke, dodaš mljeven papar onako ofrlje i uz njega jedeš masline i piješ bijelo vino:) Svaki trapist u toj kombinaciji je vrhunski! 

Tako je i sa automobilima, nije važno što si čovjek priušti. Jednostavno se kupuje što se u datoj situaciji i okolnostima može. To treba poštovati. I onda se upotrebi jedan trik: pravovremeno održavanje, servisiranje, uputstvo pri ruci, održavanje čistoće, podmazivanje..... Svaki auto u toj kombinaciji je vrhunski!

Da jope ne spomenu velikog vladiku Njeguša: U ruke Mandušića Vuka je svaka puška ubojita.

[vladann]

Apsolutno se slazem. Auto treba voziti dok ne postane skup za odrzavanje( previse se kvari i slicno ) a onda preci na nesto sto opet odgovara kucnom budzetu i potrebama i teraj dalje. Dopada mi se kako razmisljate. U zivotu ima i vrednijih i bitnijih stvari od gomile lima ( porodica, prijateljstva, putovanja, provod...). Auto sluzi samo da stignemo do tamo. Ponekad...

[gibanitza]

Ne znam kako vi ali svaki auto sam uspevao da zavolim kao roda rođenog. Svaka tačka rđe bi mi bila kao trn u oku... Kada mi auto ne radi kako treba ja nisam dobro...

Sve što je Pandit napisao je jako pametno i tačno, ali meni je to uzalud govoriti...

[pandit]

hahaha... dobro je, baš kako sam i očekivao    Idemo dalje.

Vjerojatno ste svi učili u školi o "usmenoj narodnoj književnosti". Zapamtih ono " Vino pije kraljeviću Marko, vino pije, pola šarcu daje" i onaj bosanski narodnjak "Mujo kuje konja na mjesecu" (što će reći po mjesečini). Prvi nam kaže da je Marku konj ko rod rođeni, a druga da je Muji jako važno da mu je konj dobro potkovan, pa ako nema dana da to uradi, napravit će po noći. Osobno se više slažem sa Mujom, jer hebeš pijanog konja, tko zna kud će te taj odvesti.
Obično ljudi kad vide neki auto, pogledaju oblik, lak, pa kakvi su cajgeri, sjedišta ... takvim redom nekako. Ja prvo pogledam gume. Stari je židov naučio mog starog (poslije trgovačkog ispita je bio kod njega na praksi): kad ti ulazi mušterija, ne gledaj na odijelo i lickanje, samo cipele pogledaj i odmah ćeš vidjet kakav je to čovjek u stvarnosti. Za mene osobno su na autu važne stvari ovim redom:

1. Točkovi, ovjes i kočnice.
Ne kaže narod zaludu: Čizma glavu čuva, a šubara ju krasi. Jedini dodir automobila sa cestom su točkovi, točnije gume. Cijele hrpe inženjera su računale optimalnu veličinu točkova, promjer i vrstu guma, pritisak u njima, silu kočenja, koloteke pogonskih i drugih točkova, pritisak i kontraudar ovjesa, sve u smislu sigurnosti naše i drugih. Normalno da su dozvolili i neka minimalna odstupanja, jer koliko je kupaca, toliko je čudi, pa da se ih pomalo riješe:) Osim poštovanja preporuke proizvođača glede guma, treba znati da šira guma, kao i nepravilno napumpana, ne samo da povečava potrošnju goriva, nego da više trpi i tako precizno isplaniran ovjes, što opet neposredno utječe na ponašanje vozila u svim situacijama. Guma starija od 6 godina isto tako je kao vožnja glave u torbi. To valja i za slabe kočnice i amortizere, da ne govorim o luftu u volanu ili oscilacijskim ramenima itd. Moramo si nekako utuviti u glavu da je važnije točno i sigurno zaustaviti auto kad i kako je potrebno, nego u retrovizoru gledati kako na raskršću po paljenju crvenog svjetla drugi ostaju iza nas

2. Svjetla i svjetlosna i zvučna signalizacija.
Nekad davno u pionirsko doba automobilizma nije bilo žmigavaca. Lijepo si došao do raskršća, ako si zatrubio jednom, svi su znali da ideš pravo, dva puta za lijevo, tri puta za desno. E sad zamislite kad su u raskršće došla bar 3 auta. Budi junak pa broji:) Zato je izmišljena svjetlosna signalizacija, jedini način na koji komuniciramo sa ostalima u prometu. Da znaju (bez trubljenja) kuda idemo. Brzine su se povečale, kad ne bismo vidjeli svjetlo za kočenje, krasno bi se nabili na auto ispred, u gradu još nekako, ali vožnja noću po cestama zahtjeva dobru vidljivost. Da ne govorim kako je kad pada snijeg, kiša, magla je... Zato je ta signalizacija na drugom mjestu i nema izgovora da nije ispravna. U svako doba i u svakom pogledu.

3. Motor i prostor za motor.
Tu nema puno filozofije. Podmazano, redovito servisirano i što je moguće čistije. Zauljen i prljav motor se teže hladi, trpe remeni, gumeni dijelovi, nečistoća ulazi u sve djelove, kontakti se razlabave i oksidiraju, prljaju se senzori, popravci uzrokovani nebrigom vlasnika koštaju da boli glava. A onda je obično: Aco, pomozi!... A dobri Aca se prelomi tražeći odgovor i pomaže iz sve snage, umjesto da kaže: operi, očisti, podmaži i našteluj, pa poslije pitaj za pomoć, odmah će se znati što je. Ali što ćemo, tako to obično biva...

4. Kabina, prostor za vozača i putnike.
To mi je zadnja briga i boli me... "nešto" kako tko i što ima u kabini. Postoje samo 2 razloga kad ne sjedam u nečiji auto: kad mi ne dozvoljavaju palit cigaretu na dužim relacijama ili kad je toliko prljav i zanemaren da moram odjelo poslije vožnje slat na kemijsko čišćenje To da li ima radio takav i onakav, gps, turceler, i druge igračke, neka ga, nek uživa. Ipak je auto njegov, ne moj, hehehe.

5. Sve ostalo.
Normalno da auto nije sam sebi namjena. Ljudi ga trebaju i za svoju obitelj, posao, zabavu i neke druge potrebe. Netko treba prikolicu, netko gepek, ima i invalida. Sve dorade neka budu propisno napravljene i nikome ništa.

[roberto_s]

 Mudro zboris viteze od blica i objektiva.
 A vozis li ti kantu ovih dana, ili si se bacio iskljucivo na umne rabote? Daj neke slike kante u idilicnom okruzenju, toga barem kod tebe u Januaru ne nedostaje...
 Pozdrav

[pandit]

Doslovno svaki dan naletim na neki krajnje bezvezni sudar automobila. Razlozi za to su tako idiotski da zastrašujuće djeluju uzroci: neznanje, bahatost, neoprez, recimo 1. januara pred kućom, 18-godišnjakinja blago alkoholizirana, čelavih guma na friškom snjegu u blagom zavoju prešla na lijevu stranu i direktno se zabila u nedužne ljude. Pred Merkatorom svaki dan sudar u raskršću.... da mi netko tako razbije Kantu, malo bi mu sav imutak bio kako bih ga tužio. Iz principa, ne zbog pohlepe. Sve što bih dobio, a preteće popravak automobila, dao bih za nezbrinutu djecu. Za nissana mi je svejedno, a glede sigurnosti nema usporedbe, pa ganjam njega, nek se kijameti.

Vremena su takva da skoro svatko vozi auto. Ima to dobrih ali i slabih strana. Ako je prije dosta godina 100 vozača imalo auto, 20 od njih (neki opći prosjek) su bile budale na cesti. Pri porastu na 1.000 to je već 200 budala na cesti Zanimljivo je da s porastom krize ljudi više piju, a to se vidi iz svakodnevnih vijesti. Pratim situaciju u Slo i Hr jer tuda najčešće vozim. Postalo je moderno voziti u krivom smjeru autocestom, uveli kružna raskršća, 1 od 10 daje žmigavac da izlazak iz kruga, ostali moraju čekat jer ne znaju kad će dotični izvolit skrenut, a kad će im sječ put... Kriva prestrojavanja, prekasna startanja kroz križanja na zelenom ili prepolagana vožja sa prevelikim razmacima pred semaforima su više pravilo nego slučaj. Oduzimanje prednosti je svakodnevna zabava kad buljuci poluvozaća navale iz tvornica. Neki dan jedan stvarao takvu hrpu gluposti na parkiralištu isped jednog šoping centra, da nisam mogao odoljeti pa mu uljudno velim: Gospodine, vidi se da ste vozački polagali između štale i kokošinjca, budite tako dobri, pa vozite samo tamo. Na njegove prijetnje sam ljubazno pitao: jel bi želio autodizalicom po labrnji. Izgleda da mu to baš nije bila želja jer je u trenu umuknuo. Prema svecu i tropar, što ću...

Da se razumijemo, ne kukam. Prilagođavam se. Jedino bez razloga ne vrludam okolo. Jer čuvam Kantu

[Joe]

Ako ovako nastavis da pises sacuvaces mi na kompu  tastaturu, citas mi misli covece !

  

[gibanitza]

Branko, ovih prvih nekoliko postova treba da pročita svaki polaznik vozačke obuke...

A za ludake, to je izgleda isto svuda! Žmigavci su totalno nepopularni, to je činjenica. Saobraćajna pravila se ne poštuju a znaci kako kome dođe.

Pre neki dan dajem levi žmigavac, stajem u raksrsnici i čekam da skrenem u sporednu ulicu utom prilazi ženska iz suprotnog smera usporava, zaustavlja se i čeka da ja prođem. Da sam pandur, odmah bih je uštopovao i naplatio joj takvu kaznu da bi joj uši bridele narednih nekoliko dana. Pa isto kao što neko prođe pored znaka stop ili trougla bez da stane ili uspori tako mu i ovo dođe prekršaj, tj. nepoštovanje pravila saobraćaja.

Danas se vozačka dozvola smatra pravom a ne privilegijom.

[pandit]

Drago mi je to čuti, Joe, Gibo i društvo...
Drago mi je čuti i kontra mišljenja. Jer sam takav: profesionalno vječno anti-protivni provokator. To nije ništa pohvalno, ali još me svijet trpi:) Zasad....

[pandit]

Danas se vozačka dozvola smatra pravom a ne privilegijom.

Bravo, Gibo, sve si reko u par riječi. Skidam kapu na Lakonskoj kratkoči.
Ja sam, kako bi tute rekli "blagoglagoljiv". Ponekad mislim da imam verbalnu diareju....

[pandit]

Neki zanimljivi postupci vlasnika vozila skupljene vremenom. (Pasmutter, pa ja mu dođem kao vremeplov)

1. Auto kao oltar.
Došao mi znanac pokazat najnoviju igračku u autu: Gps i to ne kao moj, jeftin i funkcionalan, nego najskuplji i nema-što-nema. Drago mi je bilo da je kupio tu napravu, ali bože, 500 eura za tu skalameriju, pretjera ga.... Da je bar pitao za programe, uštedio bi koju stotinu, instalirao bih mu piratske kopije koje i sam koristim. Znam tipa, ne ide mu baš dobro u životu, rekli bi "iz ruku u usta živi". Uljudno se zadivim, pohvalim bar dva stupnja iznad nivoa "reda radi" i kad se je napojio mog divljenja, onako usput spomenuh kako bi bilo dobro da me je prije priupitao oko Gps-a, kao ono, moglo bi se malo uštedjet, nisu novci za bacanje. Što sam tražio, to sam i dobio. Reće onako iz cuga: "Nije važno ako što doma fali, ali za auto mora da bidne!" Pozdravismo se, on se ode napajat drugim tuđim divljenjima, a ja ostadoh tužan, stalno mi pred očima slike nejgove dječice; znam kako je njegov stariji sin želio jedan običan DVD player, nešto u rangu cca 50 eura. Očito nije dobio. Da skinem to s očiju, odkopčah mog sa telke (nikad upotrebljavan) pa na brzaka svratih do njih, stavih ga između dvije čokolade i nabajah malom kako se Djedu Mrazu žurilo u Ljubljanu, pa mi za njega ostavio dar onako usput jer ssam ja slučajno bio doma. Pita sinak jel se da to u auto namontirat. Ne, rekoh, nije moguće. Hvala bogu, reće mali i veselo ode do telkača to namontirat....

2. Garaže i slične šarene laže
Umro je prošle godine, nadživjela ga njegova Mazda, stara 32 godine. Taj je imao para kao pljeve, ali stipsa za popizdit. Doktor, pametan za 3 glave, ne jednu. Auto star 32 godine, mrvu hrđe nema. Kad je vani zakišilo, auto cestu nije vidio. Snijeg, kiša, bljuzga, klipsa on na kirurgiju operirat, ruke mu se tresu od napora, ali auto je u garaži, na sigurnom mali gremlini hrđe nemaju šansu da što gricnu. A istrovremeno, njegov komšija ima lađu od auta, staru samo 8 godina, hrđa mu izjela pragove i načela blatobrane. Veli mi on kako je auto slab, a on  ga tako pazi i mazi, eto i u garaži za najgore zime 23 stupnja, ko u dnevnoj sobi. Al' to u dnevnoj samo kad dođu gosti, inače je na 17 C. Valjda da uto ne prehladi kiler, da mu reuma ne uhvati amortizere. Više mu objašnjavan da sa soljene ceste auto NE SMIJE u toplu garažu, nego mora biti hladna, jer na toplini sol "poludi" i grize jače nego ikad, bolje on meni tupi kako ga u kasno proljeće opere od soli. Pa reko da mu ne solim pamet, neka ga, kupit će drugog. Da mu friško trune. Bolje je da je auto bez ičega, samo redovno u praonu i voskanje. Čim više voska, tim bolje. Vosak je moja "garaža" 40 godina i nije mi žao, ni jedan mi auto nije istrunuo.

3. Njihovo visočanstvo Moj Mehaničar
Skočio kod moje žene u ordinaciju za radna vremena. Nešto smo se morali dogovoriti. Otvore se vrata bez kucanja, upada jedan od doktora, vodi nekog lika i reće: To je moj mehaničar, dajte ga što prije pregledat. Moja Nada, (voli ju muž) samo reće: Nije moj mehaničar i lijepo ga upiše za pregled kad mu dođe red, ko i drugima, ali prije onih koji će se za pregled javiti kasnije, hahaha  A znamo tog lika, kao službeni serviser, dobar dan je 100 a doviđenja 50 eura, radio ne radio. Bistar toliko da mu ne bih dao čuvat nacrtane ovce, bar dvije će izgubit... Pa me pita Nada a koji je tvoj mehaničar? Milan, Robert i Bojan, velim, svaki je za svoje područje. Pa to su ti prijatelji iznenadi se Nada, nisam znala da u i mehaničari. Eh, ženo, to su pošteni ljudi, znaju svoj posao, računaju pošteno, poprave sve kako treba bez greške. Zato smo i prijatelji jer su ljudine. Ako njima kad zatreba, samo reci... A mislim si ja, hebo te specijalist kliničke psihologije, jadan onaj kojemu to treba. Ne uročuj mi prijatelje, neka su oni meni zdravi i živi. A što se ovaca tiče, za njih nisu nacrtane, kad smo dobre volje, odemo skupa na janjetinu.

[pandit]

Tehnički pregled

S novonastalom državom su uveli sistem da nov auto mora na tehnički 1.,5. i 7. godinu, a poslije obavezno svake godine. U 20 godina imali su još svakakvih ideja, nešto pokušavali, ali su propisi bili po sistemu "hebe lud zbunjenog", pa su ih brzo i povlačili. Kako bilo da bilo, mene trefne da iz nekog razloga uvijek imam kakav auto za tehnički pregled, a koju godinu sam tamo i po više puta. Nužno zlo, ništa ja ne mogu mijenjati, nego samo slušati naredbe. Tehničkih pregleda se ne bojim jer uvijek držim vozila u ispravnom stanju, no uvijek postoji neki crv sumnje koji se kako se vrijeme produžetka registracije približava nekako kroz noć pretvara u zmijurinu. Jednom davno mi se dogodilo da sam trefnuo neku rupetinu, otišlo oscilaciono rame dan pred tehničkim, no na volanu se nije ništa osjetilo. Izbacili me sa tehničkog, kariola mi dobila minus ko kolac velik. Pa sad traži doktorusa mehanikusa, djelove, daj pare i to baš kad kontaš skupit hrpetinu za reganje, osiguranje i normalno, ful kasko. U auto ne sjedam (svoj) ako nije kasko osiguran. Samo jednom nisam imao kasko i baš onda je neko ludo drvo iskočilo predame. Po mojem su mu štetila alkoholna isparenja koja su se širila od mene, pa se prepalo i istrčalo nasred ceste...
Elem zagnjavi me taj popravak, regah jedno 5 dana kasnije, pa je sve bilo naopako. Na šalterima su me gledali kao da sam ukrao pola države, komplicirali do iznemoglosti zbog toga što je datum produžetka reganja kasniji od već upisanog, a ženske koje su u to vrijeme radile baš na tim šalterima su bile toliko ružne da sam još mjesecima imao noćne more.
Ne sjećam se više kad, ali poodavno na tehnički pregled idem bar tjedan dana ranije. Uvijek gladko prođem. Sačekam par dana i regam. Mirno. Kad bi i bilo što neispravno, imao bih dovoljno vremena otkloniti kvar, a ovako dođem 2 puta na šalter. Sve same ljepotice, pa mi krivo kad nema gužve, nemam se ih vremena nagledati:)

[Vlajko]

Pandit,

sta mislis po ovim - Čim više voska, tim bolje. Vosak je moja "garaža" 40 godina i nije mi žao, ni jedan mi auto nije istrunuo.?

Ja imam 'kornjacu' u zelenoj bocici vec par godina, trosio i nikako  da potrosim. Zaista kad namazes, sija se danima 
Cak sam se nesto letos nosio mislju da naspem u pragove i krila (prodaju se neki u spreju pa izgleda lak posao) ali odustah jer su me ubedili da ako je vec krenula rdja negde unutra napravicu jos gore. Jer rdja ispod voska ce jos vise da jede. Mislio sam prvo da naspem anti-rost pa vosak
, pa na kraju nista...

pozz,

[pandit]

Pandit,

sta mislis po ovim - Čim više voska, tim bolje. Vosak je moja "garaža" 40 godina i nije mi žao, ni jedan mi auto nije istrunuo.?

Kao što si opazio, auto ti se sija. Kad padne kiša, zarosi, voda se skuplja u velikim kapima i brzo otjeće sa automobila. Čak i kad bi lak bio porozan, vosak se uvuće u to i nema hrđanja. Pola hrđe na autu je samo stoga što se voda predugo drži na laku, jel zbog toga što površina nije gladka (kao od voska) ili je puno blata ispod krila, pa se vlaga drži danima, a u kasnu jesen i zimi i mjesecima. Jednom mjesečno sam bar u praoni, tamo auto operu i navoskaju automatski. Kad ne bi oni, napravio bih to ručno. "Kornjača" je više nego odlična. Najvažnija stvar u autopraoni je ta da mi auto operu odozdola, da se blato ne drži na podvozju i tamo gdje je najgore, na unutrašnjoj strani krila. Pazim na to, redovito se voska i dok se drugi auti prosto lome od hrđe, moj je ko bog. Zato kažem da mi je vosak garaža, čak bolje štiti:)
Posebno je važno pranje podvozja zimi, kad se taloži puno soli. Pametno je to oprat bar jednom mjesečno i u rano proljeće oprati posebno pažljivo. Jest zajebancija, ali se jako isplati.